Ko u timu zaista nosi teret?

U jednoj kompaniji uposleni su bili podijeljeni u dvije grupe.  

Prva grupa uposlenika na posao je dolazila prva, s posla odlazila posljednja. Međutim, na timskim sastancima, kada su predstavljali svoj rad u proteklom periodu, često se izlaganje sastojalo od “ide kako ide” ili “još uvijek radim na...” (zadatku od prije dvije ili tri sedmice), ali su uvijek naglašavali kako imaju mnogo posla i kako jedva da stižu. 

Druga grupa uposlenika radila je puno radno vrijeme, a na timske sastanke dolazila sa informacijama o nizu završenih zadataka, još toliko preuzetih i po nekoliko novih ideja za unapređenje projekta.  

Kome je zapravo teže? Odnosno, ko je više opterećen? 

Na prvi pogled, čini se kao da je u pitanju prva grupa, zar ne? Međutim, stvarnost može biti i drugačija.  

 

Govore li rezultati jednako glasno kao članovi prve grupe?  

Oni otvoreno govore o tome koliko im je teško. Priče o pritisku i količini posla je stalno prisutna. Međutim, u pozadini ovih priča kriju se nedostatak jasnoće kada su u pitanju radni zadaci, teškoće s planiranjem, stalno vraćanje na isti posao i velika količina prividnog napora bez mjerljivih rezultata.  

Ovi obrasci mogu predstavljati opterećenje, ali je to svakako potrebno utvrditi.  

 

Šta sa drugom grupom?  

Iako izvana djeluje da sve drže pod kontrolom, što i njihovi rezultati potvrđuju, iznutra izgledaju dosta drugačije.  
Često su frustrirani jer preuzimaju više zadataka i odgovornosti nego što bi trebali. Isporučuju rezultate i intenzivno rade na osmišljavanju novih, kreativnih rješenja. No, ne govore o tome koliko su opterećeni i sagorijevaju u tišini.  

 

Upravo ovako nastaje paradoks. 

Lideri i menadžeri reaguju u odnosu na ono što čuju i osjete. No, onda oni koji se glasno požale dobijaju pažnju, ali ne rješenje koje im je potrebno. Oni koji “šute i rade”, dobiju više posla jer se čini kao da to mogu podnijeti (da ne mogu, pa valjda bi “zakukali”?!). 

Sve ovo uzrokuje disbalans, ne samo u timu, nego i u rezultatima.  

 

Kako onda sa sigurnošću znati ko je od uposlenih preopterećen i koje su zapravo njihove potrebe?  

Subjektivni osjećaj uposlenika izrečen preglasno lako može prevariti osjećaj i dojam menadžera. Međutim, jasnu sliku naslikati mogu samo podaci.  

Podaci koje pruža Quintaum dijagnostika jasno govore o obimu posla za svakog pojedinca, ali i na nivou cijelog tima. Oni svjedoče o tome gdje produktivnost zastaje, na šta se troši energija i ko je blizu prekoračenja vlastitih kapaciteta.  

 

Stoga, pravo pitanje nije “kome je teže”, već na koji način olakšati svima.  
Mada, odgovori na oba nalaze se u rezultatima Quintaum dijagnostike.